Džamija Gornji Šepak

DŽEMATI GORNJI ŠEPAK

Medresu završio 2000. godine. Trenutno je vanredni student na Islamskom teološkom fakultetu u Sarajevu. (telefon 061/882-030)

HISTORIJAT DŽEMATA

Šepak se spominje u 15. vijeku. U 16. i 17. vijeku počele su se doseljavati porodice iz Crne Gore kao što su Hodžići, Memići, Hamzići, Omerovići, Šišići, a zatekli su begovske porodice Šehinpašiće, od kojih ima potomaka u Tuzli, Alajbegoviće i od njih ima potomaka u Tuzli, Sarajevu, Brčkom i Gradaščeviće kojih ima u Gradačcu i Sarajevu. Poslijednji beg u Šepku se zvao Nedim-beg. Agrarnom reformom Nedim-begu je sve oduzeto pa mu je je vlast isplatila njegov posjed u vrijednosnim papirima. Kasnije je te papire prodao beogradskoj berzi nakon čega je otišao u Tursku. U Šepku je bilo nekoliko hanova među kojima su: Abidov han, Osmanov han i Husin han.

Za prvog imama je postavljen Šaćir ef. Šišić koji je rođen 1872. godine. Bio je čuven po znanju, govorio je arapski, turski i latinski jezik. Bio je imam sve do 1946. godine kada je otišao u penziju. Na ahiret je preselio 1949. godine. Pored njega bili su i Adem ef. Memić i Husein ef. Arifović. Predpostavlja se da su oni završili Zvorničku medresu. Poslije njih su imamsku dužnost obavljali: Himzo ef. Gobeljić, Osman ef. Saletović, hfz. Salih ef. iz Zvornika, Husein ef. Pjanić, hfz. Jusuf iz Skoplja, Smajl ef. Smajlović, Rifet ef. Salkić, Smajl ef. Šahinović, Džemal ef. Smajlović iz Potočara i trenutni imam u džematu je Elvir ef. Hrnjić iz Donje Kamenice.

Prema onom što je danas poznato, prva džamija je sagrađena 1912.  godine. Napravila ju je hanuma Šaha iz Bijeljine i platila materijal i majstore dukatima, te uvakufila 30 dunuma zemlje koja i danas postoje. Pomenuta džamija je porušena 1987. godine i na njeno mjesto je napravljena nova 17. septembra 1989. godine, a srušena je 17. jula 1992. godine u toku agresije, kada su je eksplozivom srušile agresorske snage.

Nova džamija sagrađena je na istom mjestu. Gradnja je počela 2003. godine, a džamija je svečano otvorena 14. avgusta 2005. godine.

Danas u Šepku žive porodice: Alići, Avdići, Atići, Arifovići, Ahmetovići, Bajrići, Bećirovići, Bećkovići, Hamzići, Hasanovići, Kadrići, Mujići, Hodžići, Husići, Huremovići, Halilovići, Ramići, Fejzići, Tahirovići, Mustafići, Memići, Mujakovići, Muminovići, Smajići, Suljići, Salihovići, Gradaščevići, Jašarevići, Ibrahimovići, Šabanovići i Šišići.

MEKTEB

Prvi mekteb je sagrađen od direka i šepera, od drvenog materijala, pokriven crijepom. Sagrađen je u 18-tom vijeku. Bio je veličine otprilike 8 x 9 m. Djeca su učila osnovne stvari vjere islama. Svako od djece je donosilo po drvo pa su se tako grijali pored velike peći, tzv. bubnjić.

Mekteb je porušen poslije drugog svijetskog rata i imamska kuća, pa je napravljen drugi imamski stan gdje je bila jedna prostorija gdje su djeca učila. Sve je to uvakufljeno u 18-tom vijeku. Imami su bili Šaćir ef. Šišić, pa Gobeljić, Saletović Osman, Salih iz Zvornika i Pjanić Husejin. Pretpostavlja se da je bilo preko 60-tero djece.

VAKUFSKA IMOVINA

Što se tiče vakufa i vakufskog zemljišta podaci govore da su u većini mezarja. Najveće mezarje je Suvat, kojeg je uvakufila hanuma Šaha. Ovo mezarje je jedino aktivno u kojeg se ukopavaju merhumi iz Srednjeg i Gornjeg Šepka. U Šepku nema mezarja određenih porodica, kao što je to običaj u mnogim mjestima, već se svi merhumi kopaju u zajedničko mezarje.

1. Šib (mezarje), veličine 7719 m2, trenurno nije u aktivno

2. Torine (imamska kuća), 2366 m2, aktivno

3. Džamijsko dvorište (harem, hanuma Šaha je vakif), 301 m2, aktivno

4. Suvat (mezarje, hanuma Šaha je vakif), veličine 22786 m2, aktivno

5. Roćević (mezarje), nije aktivno

IMAMI U DŽEMATU

Prvi imam Šaćir ef. Šišić je postavljen za imama 1912. god. Bio je veliki alim jer je govorio turski, perzijski, arapski i latinski jezik. Bio je dobar poznavalac tefsira. Posjedovao je tefsir na perzijskom jeziku, koji je ostao poslije njega džema'atu. Kasniji imami su to odnijeli nakon njegove smrti.

Drugi imam je bio Himzo ef. Gobeljić bio je svega sedam mjeseci na dužnosti. Nakon njega dolazi Saletović Osman iz Vražića. Završio je Gazi-Husrev begovu medresu u Sarajevu. Za vrijeme njega dolazi do zabrane nošenja feredže. Svoj položaj je morao napustiti zbog pritiska tadašnje vlasti. Bio je tri godine na dužnosti.

Poslije njega dolazi učeni hfz. Salih iz Zvornika. Pretpostavlja se da je bio jednu do dvije godine na dužnosti.

Četvrti imam bio je Gutić Sadija iz Janje. O njemu nema nikakvih podataka.

Poslije njega dolazi Pjanić Husejin iz Gornjih Rainaca. Bio je jednu do dvije godine na dužnosti. Imao je samo imamski ispit. Kasnije je napustio džemat i počeo je raditi kao trgovac u Zvorniku.

Nakon njega dolazi hfz. Jusuf iz Skoplja. Bio je dobar poznavalac arapskog jezika. Jednog dana je naišao kroz Šepak, a u to vrijeme nije bilo imama, pa je on primljen na mjesec dana. Džematlije su se složile da im on ostane na dužnosti, jer pored arapskog poznavao je vrlo dobro hadis. On je jedini imam koji nije skidao svoju ahmediju ma gdje god se kretao. Da li u Šabac ili u Zvornik uvijek mu je bila na glavi. Ostao je sedam godina na dužnosti.

Poslije njega dolazi Smajlović Smajl iz Kamenice. Bio je od tri do četiri godine, pa je kasnije otišao u Zvornik. I on je također imao samo imamski ispit.

Nakon njega dolazi Šahinović Smajl iz Glodi iz D. Kamenice. Bio je kratko vrijeme. Imao je samo imamski ispit.

Nakon njega dolazi Smajlović Džemal iz Skelana kod Srebrenice. On se zadržao najviše. Bio je oko 16 godina, sve do agresije. Sad je u penziji.

slike: dzamije.info

tekst: medzlis-zvornik.info